EUHARISTIJSKO SVETIŠTE PREDRAGOCJENE KRVI KRISTOVE
Ludbreg-Hrvatska
Događaj čuda Sv. Krvi
U katoličkom svijetu Ludbreg je na glasu kao mjesto u kojem se štuje Presveta Krv Kristova. Na svećenikovu sumnju u istinitost riječi pretvorbe na svetoj misi, prema davnoj predaji 1411. u dvorskoj kapelici stigao je dramatičan odgovor. U kaležu je potekla prava krv, a prestrašeni svećenik je, brzo svršivši misu, krv iz kaleža stavio u staklenu ampulu i zazidao. I šutio. Tek na smrtnoj postelji je priznao što mu se dogodilo, a posudicu s krvlju dao župnoj crkvi na čuvanje. Od toga vremena u Ludbreg već punih 6 stoljeća dolaze vjernici sa svih strana svijeta izraziti svoje štovanje relikviji Predragocjene Krvi Kristove. Mnogi su na zagovor Presvetoj Krvi čudesno ozdravili, pa su ljudi u potrebi sve više dolazili.
Bulom pape Leona X od 18.3.1513. događaj je proglašen autentičnim. Odlučeno je da se Relikvija vrati na čuvanje u Ludbreg i na svetkovine Tijelova, Sv. Tome Apostola i rođenja Blažene Djevice Marije izlaže narodu na pobožnost i klanjanje. Bulom je papa Leon X odredio da se svima koji se u te svetkovine na slavu kaleža i tekućine ispovijede, pohode crkvu i pomognu pri izgradnji crkve , otpušta treći dio naložene pokore koju bi pretrpjeli u čistilištu.
Ludbreg je tako postao jedno od brojnih svetišta nastalih od 12 do 15 stoljeća koje po uzoru devocionističkim razmatranjima u središtu imaju trpećeg Krista. Izrađen je, doduše nepotpun, popis od 221 svetišta koje čuvaju neki oblik relikvije Kristove Krvi. Od ukupnog broja 75 ih se nalazi u Njemačkoj, 42 u Italiji i 41 u Francuskoj. Od ukupnog broja relikvija njih 110 se smatra čudotvornim. U njima se razvijaju novi oblici pobožnosti kao što su proslava blagdana Presvete Krvi, hodočašća, klanjanja pred Predragocjenom krvi, posebne molitve, devetnice, krunice, litanije i slično. Ovo ludbreško svetište blisko je svetištima u kojima se čuva relikvija, odnosno ostatak prolijevanja ili pretvaranja vina u krv u kontekstu slavlja euharistije. Povijest ovih svetišta redovito bilježi da čudu prethodi neki očitovani izraz sumnje ili obeščašćenja euharistijskih prilika, osobito hostije. Tako je Ludbregu tipološki najbliži primjer svetišta u Lancianu.
Pape i ludbreško proštenište
Sumnje u istinitost događaja potaklo je plemića Tomu de Zecha iz Lentija da o čudesnom događaju i svemu što se poslije u Ludbregu događalo obavijesti papu Julija II. Papa je istragu povjerio opatima Aquilejske dijeceze, Ivanu i Leonardu Šketa koji su odmah došli u Ludbreg. Istragu pod njihovim vodstvom vodio je odbor uglednih svećenika i svjetovnjaka.
Povijesni izvori navode gospodara Ludbrega Bernardina Turoczy, kneza Petra Balšu i plemiće Sigismunda Fronchera, Kristofa Moderaša, Mihajla Leštaka i Đuru Pattaka. Uz te plemiće u istrazi su sudjelovali Stjepan Popov župnik iz Ludbrega, Stjepan župnik iz Sv. Đurđa, Simon župnik iz Martijanca i Stjepan iz Križovljana. Oni su o svemu ispitali mnogo svjedoka čudesnih ozdravljenja nakon učinjenog zavjeta Krvi Kristovoj koji su dolazili čak i iz udaljenih zemalja: Štajerske, Mađarske, Srijema, Hrvatskog Zagorja, Prigorja.
Oni su nakon dugotrajnog i temeljitog ispitivanja sastavili zapisnik na temelju kojeg je papa Julije II izdao dva pisma. Prva bula Julija II je u stvari nalog zagrebačkoj biskupiji da se provede istraga. Druga bula zavedena u registru suplika 16.12.1512., napisana je nakon provedene istrage u Ludbregu i kojom se događaj proglašava autentičnim, te je odlučeno da se na Tijelovo, Malu gospu i Sv. Tomu mogu dijeliti oprosti vremenitih čistilišnih kazni. Nedugo po izdavanju bule, 21. veljače 1513. papa Julije II je umro.
Njegov nasljednik na Petrovoj stolici, papa Leon X na temelju bule svoga prethodnika i nakon što je u Rimu s Relikvijom predvodio procesiju, konačno je završio posao svoga prethodnika. Staklenu ampulu vratio je u Ludbreg i o svemu 19.03.1513. izdao bulu, papinsko pismo u kojem nalaže da se Relikvija za sva vremena čuva u Ludbregu i u nedjelju prije Male Gospe izlaže narodu na pobožnost i klanjanje. Ovim papinskim pismom čiji se prijepis čuva u Kaptolskom arhivu u Zagrebu i službeno je utemeljeno ludbreško proštenište Predragocjene Krvi Isusove.
Pokaznica s relikvijom
Staklena ampula s relikvijom čuvala se u pokaznici (relikvijaru) čiji nam je izgled iz prvih stoljeća ostao sačuvan na freskama Michaela Pecka koji je oslikao kapelicu Sv. Križa u dvorcu Batthyany. Na svodu dvorske kapele nalaze se dva najvažnija prizora iz predaje o čudu Krvi Kristove: dio svete mise u trenutku dok svećenik drži kalež u kojoj je krv i procesija koju je u Rimu s relikvijom 1513. vodio papa Leon X.
Od 1721. godine relikvija se čuva u pokaznici koju je župnoj crkvi darovala bečka grofica Eleonora Terezija Strattman Batthyany. Pokaznica je umjetničko djelo majstorske radionice zlatara Caspara Rissa von Rissenfelsa. Ubraja se među najvrjednija sačuvana djela augsburške zlatarske škole s kraja 17. Stoljeća.
Ovalna baza monstrance-relikvijara barokno je oblikovana i ukrašena baroknom ornamentacijom kao i veoma kvalitetno izvedenim medaljonima od emajla oslikanim u monokromnoj tehnici ( u jagodasto-ružičastoj boji). U medaljonima su prikazani likovi četiriju evanđelista, a svaki pojedini medaljon uokviren je vijencem od crvenih poludragulja i dijamanata. Visoko postolje izdiže se iz centra baze te je ukrašeno motivom lovorova lista s uresom svjetlo ružičastih kamenova nalik na ametiste. Kruškoliki modus podijeljen je u tri polja koja su ukrašena monogramima Krista, Marije i Josipa. Gornji, izvanredno raskošno oblikovan i ukrašen dio pokaznice-relikvijara ima u sredini okrugli ostensorij izveden u obliku srca i uokviren vijencem koji se sastoji od 25 komada velikih kamenova u raznim bojama. U centralnom srcolikom otvoru smještena su dva malena krilata anđeoska lika , vrlo brižljivo i kvalitetno izvedena od zlata i emajla. Oni uokviruju centralno smješteno poprsje muškarca, također izvedena od zlata i emajla, oko čije glave se nalazi aureola od pozlaćenih zraka svjetla. Krilati anđelčići i poprsje muškarca čine postolje iz kojega se izvija barokni ornament što nosi ampulu s Krvi Isusovom. Oko tog srcolikog centra vije se vijenac velikih cvjetova s laticama od obojena metala u centrima kojih se nalaze ukrasi izvedeni od polu dragulja. Iznad centralnog otvora smješten je reljefno izveden lik Boga oca na prijestolju čija je halja ukrašena ljubičastim kamenovima. Ispod centralnog dijela monstrance smješten je veliki stojeći lik sv. Petra od pozlaćena srebra s dugačkom i nabranom haljom ukrašenom ljubičastim kamenovima. Sv. Petar drži u jednoj ruci pozlaćenu knjigu, a u drugoj velike, slobodno viseće ključeve.Donji rub monstrance-relikvijara ukrašen je nizom ljubičastih poludragulja, dok sa svake strane gornjeg dijela vise suze od velikih i lijepo brušenih žutih kamenova nalik na topaze. Oko čitave monstrance-relikvijara vije se krug od veoma brižljivo i ukusno oblikovanih nemirnih zraka svjetla, od kojih je svaka pojedina oblikovana kao žitni klas izveden od zelenog i bijelog emajla na pozlaćenoj podlozi, dok je žitno zrnje izvedeno od sitnih crvenih kamena.
Monstranca-relikvijar signirana je inicijalima CR u ovalu kao i mjesnim žigom Augsburga, te po svoj prilici predstavlja rad augsburškog zlatarskog majstora Caspara Rissa von Rissenfelsa (1661- 1721). Prema tipu žiga mjesnog pregleda grada Augsburga Caspar Riss von Rissenfels izveo je to djelo po svoj prilici krajem 17. stoljeća.
Ovu odlično sačuvanu, monumentalnu i raskošnu monstrancu-relikvijar spominje i spomenica župne crkve sv. Trojstva u Ludbregu ovim riječima: "Ostensorium Argentum, pretiosioribus etiam lapidibus exorantum, magni valoris, ad Signum Sanguinis mystici, prounc in Capella osservanti, pro cultu datum..." Ranije se ta čudesna monstranca-relikvijar čuvala u dvorskoj kapeli dvora Batthyany, ali ju je za veću sigurnost čuvanja Eleonora Theresia grofica Strattmann darovala 1721. župnoj crkvi u Ludbregu.
Poznati hodočasnici
Car Josip II
Među nebrojenim mnoštvom hodočasnika koji su pred Relikvijom Predragocjene Krvi tražili spokoj duši svojoj bilo je i veoma poznatih ljudi. Slike u dvorskoj kapeli govore nam da je i papa Leon X s Relikvijom osobno vodio procesiju ulicama vječnog grada Rima!
Malo je poznao da je u ludbreško svetište hodočastilo nekoliko kraljeva i careva iz dinastije Habsburgovaca!
Bilješke o posjetu cara i kralja Josipa II donosi Marija Winter u knjizi "Iz povijesti Ludbrega i okolice". Taj austrijski vladar često je putovao. Iako se ne zna za točan razlog njegova dolaska u Ludbreg, pretpostavlja se da je želio vidjeti Relikviju Predragocjene Krvi Kristove. Kralj je naredio da se dragocjeni moćnik s relikvijama prenese u župnu crkvu i tamo pohrani.Tadašnji župnik Filip Sever prošao je procesijom u gradsku kapelu i prenio relikviju u župnu crkvu na prvi dan proštenja 1787 godine. Knez Ludovik želio je da mu župnik vrati tu dragocjenost odmah nakon proštenja, ali se župnik Sever pozvao na carsku naredbu i preporuku, pa je knez čekao bolju priliku.Nakon smrti cara Josipa II 1790. opet je tražio da se relikvija vrati u kapelu u dvorcu. Novi župnik Stjepan Jambreković nije poslušao svog patrona, pa se knez Ludovik obratio svjetovnoj i duhovnoj vlasti koja je trebala riješiti nastali spor. Nadbiskup u Kalocsi i biskup zagrebački izjavili su "da je za takvu relikviju župna crkva, kamo dolazi mnogo naroda, mnogo prikladnija od gradske kapele".
Car i kralj Franjo I
Spomenica ludbreške župe bilježi da se Relikviji u Ludbreg došao pokloniti i jedan od najvećih europskih vladara 19 stoljeća, car i kralj Franjo I.
Bilo je to 27.10.1817. godine kad se car vraćao sa svoga puta po tadašnjoj Vojnoj Krajini. Na prijamu u dvorcu kod kneza Filipa Batthyanya bio je tadašnji ludbreški župnik Josip Vračan, koji je pozvao kralja i kraljicu da dođu u župnu crkvu u kojoj se čuva Relikvija o kojoj im je knez već pričao. Kako je kralj zbog reume sutradan ostao nešto duže u krevetu, u crkvu je krenula kraljica sa svojom osobnom pratnjom. Narod ju je dočakao s poklicima oduševljenja, a župnik Josip Vračan dočekao ju je s dva kapelana na samom ulazu u crkvu. Crkva je toga dana bila puna do posljednjeg mjesta, pa kad je pred kraj mise došao car i kralj Franjo I, pratnja mu je s mukom krčila prolaz do oltara, pa je zato izostao ceremonijal svečanog dočeka.
Po završetku mise župnik je kralja pozvao u sakristiju i pokazao mu bulu Leona X. Izvadio je i pokaznicu s Relikvijom. Kralj je izrazio želju da osobno uzme u ruke pokaznicu i da je razgleda. Župnik Vračan mu je to dozvolio jer je on apostolski kralj i car. Ali kad je to zatražila kraljica Karolina, nije joj dopustio uz obrazloženje "da je ona ipak samo žena, makar da je carica i kraljica".
U spomen na ovaj posjet župnik Josip Vračan je postavio posebnu mramornu ploču, ali je ona kasnije izbačena.
Među velikim štovateljima Presvete Krvi Kristove bio je i zagrebački nadbiskup Alojzije Stepina
