SVETIŠTE MARIJA BISTIRCA

Najpoznatije i najposjećenije svetište Majke Božje u nas Hrvata je Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, smješteno među pitomim brežuljcima Hrvatskog zagorja. 
Općina Marija Bistrica proteže se od sjeveroistočnog obronka Medvednice prema sjeveru do rijeke Krapine, s istočne strane omeđena je potokom Žitomirka, a na zapadnoj strani potokom Pinja. 
Svetište Majke Božje Bistričke imalo je i ima vidno mjesto u marijanskoj geografiji hrvatskoga naroda. U Mariju Bistricu već se stoljećima slijevaju vjernička mnoštva iz svih hrvatskih krajeva i inozemstva; ali i pojedinci koji ovamo dolaze u tišini osobnoga hodočašća, tražeći i nalazeći svoj duhovni mir. 
Mjesto Bistrica prvi puta spominje se 1209. godine u povelji kojom kralj Andrija II. županu Vratislavu vraća zapljenjene posjede, uključujući i Bistricu. Bistrica ime dobiva po  potoku koji protječe kroz mjesto. 
Župa u Bistrici spominje se 1334. godine po prvi puta, a bila je posvećena sv. Petru i sv. Pavlu. 1731. godine biskup Juraj Branjug posvetio je tada  novouređenu crkvu Snježnoj Gospi te se od tada mjesto i svetište zove Marija Bistrica. Isto tako, tu se nalazi i svetište Majke Božje Bistričke, jedno od najcjenjenijih i najposjećenijih Hrvatskih marijanskih svetišta. 
Kip Majke Božje Bistričke potječe iz 15. stoljeća, a zbog opasnosti  od Turskih pohoda Hrvatskom premješten je iz crkve na visokom vrhu u župnu crkvu u Mariji Bistrici, a 1650. godine zazidan je u jedan prozor crkve. 1684. godine kip je pronađen  pod utjecajem biskupa Martina Borkovića i stavljen je na počasno mjesto, te od tada počinju brojna hodočašća. 
1880. godine dogodio se veliki požar u kojemu je oštećena čitava crkva osim glavnog oltara s kipom Majke Božje Bistričke. Kip se i dan danas smatra čudom jer je u velikom požaru ostao neoštećen. Arhitekt Hermann Bolle crkvu je obnovio i proširio iz razloga jer je postala premalena i pretijesna za njene posjetitelje te ju je preuredio iz stare crkve u lijepu i novu neorenesansnu, a Papa Pio IX. proglasio je crkvu Majke Božje Bistričke bazilikom minor. 1935. godine, Zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer Kip Marije i Malenog Isusa u njenom naručju okrunio je zlatnim krunama i proglasio je Mariju kraljicom Hrvata. 
Slike u cintoru naslikao je Fredo Quiquerec a obnovio ih je akademski slikar Vladimir Pavlek 1984. godine. 
U svom posjetu Mariji Bistrici 1998. godine Papa Ivan Pavao II. proglasio je Hrvatskog kardinala Alojzija Stepinca blaženim. Tada je svetište uređeno i dograđeno. 
Odlukom kardinala Josipa Bozanića 2000. godine bazilika Majke Božje Bistričke postala je jednom od četiriju oprostnih crkava. 2003. godine podignut je u podnožju kalvarije spomenik Papi Ivanu Pavlu II. 
u ovom hrvatskom Marijanskom svetištu štuje se već spomenuti kip Majke Božje s djetetom u naručju, a isti kip je i najveća svetinja hrvatskog naroda. Već stoljećima milijuni hodočasnika se klanjaju, mole i štuju Majku Božju . Zapisana su mnoga milosna uslišenja na ovom svetištu od samog početka njegovog postojanja pa sve do danas, što dokazuje ljubav i poštovanje hrvatskog naroda prema Majci Božjoj. U ovom svetištu osim što se organiziraju mnoga hodočašća, osim što svakodnevno ljudi iz Hrvatske, ali i iz cijeloga svijeta dolaze, zabilježena su mnoga čuda, ozdravljenja, pa isto tako i ukazanja Gospe. 
Nakon posjeta svetištu, križnom putu i ostalim kulturnim znamenitostima i čarima ovoga kraja, odmor možete potražiti u caffe barovima, restoranima, hotelima ili privatnom smještaju naših vrijednih i gostoljubivih domaćina!